Automobilska industrija podrazumijeva mnogo tehnologije i snažno je vezana za tehnološki napredak, no jedan segment te industrije kaska za globalno digitalnom svakodnevicom – i to dio koji se odnosi na kupnju i prodaju rabljenih automobila. Upravo je to dio s kojim su se startupovci iz Neostara uhvatili u koštac – digitalizirati i podignuti iskustvo kupnje rabljenog vozila na jednu novu razinu. Pitanje kupnje i prodaje rabljenog automobila još je u konačnici uvjetovano kontaktom, osjećajem, iskustvom vožnje samog automobila. I naravno, ljudi su već odavno navikli da na internetu mogu pronaći važne informacije o automobilu koji žele kupiti, no definitivna odluka i dalje se donosi uživo, na licu mjesta.
Stoga su u Neostaru prvo sjeli i dobro razmislili što se i kako u tom procesu može prebaciti online, a što ostaviti za uživo te kakvu dodanu vrijednost omogućiti korisniku i unaprijediti iskustvo kupnje rabljenog automobila. Rezultat je bila digitalna platforma koja objedinjuje kupnju i prodaju rabljenih automobila i njihovo servisiranje, sve na jednom mjestu.
O razvoju projekta Neostar i što je to sve novo što on donosi u svijet kupnje i prodaje rabljenih automobila, razgovarali smo s izvršnim direktorom tvrtke Dimitrijem Trbovićem. On je ujedno i čovjek iza ideje, cijeli svoj život bavi se automobilima i sam kaže da mu je njegov posao ostvarenje dječačkih maštarija.
Cijela Vaša karijera vezana je uz automobilsku industriju. Može li se reći da Vam je posao ostvarenje dječačkih maštarija? Što Vas je privuklo da se počnete baviti automobilima?
Zapravo ste u pravu. Moja mama je cijelu svoju karijeru prodavala automobile, i to u vremenu kada su automobili bili stvarno drugačiji, bili su na neki način i simbol slobode, putovanja i na njih se gledalo manje kao na proizvod, više su bili predmet žudnje. Ja sam odrastao trčkarajući po salonu automobila i tako i sad, 40 godina kasnije, i dalje radim s automobilima i dalje su dio izvora moje poslovne inspiracije.
Automobili su danas više proizvod, ali sam siguran da i dalje nose u sebi simbol nesputane slobode i putovanja, da ih korisnici doživljavaju kao nešto što ih može odvesti na bolje mjesto.
S obzirom da je projekt Neostar zamišljen kao novi koncept – platforma za tri usluge: online kupnja i prodaja rabljenih automobila te servis, kakav je osjećaj raditi nešto potpuno novo? Od koga učite, kako se usavršavate?
Zanimljivo, bilo je jako bitno „resetirati sebe“ u tradicionalnom pogledu na automobilsku industriju. Dio brisanja starog i kreiranja novog pogleda, na neki način raskidanja veza koje postoje desetljećima u automobilskoj industriji, naravno, bio je najveći izazov. Što si bliže polovici karijere, ili je prijeđeš, to je teži put prihvaćanja novog pogleda na svijet i industriju, ali puno pomaže slušati korisnike. Korisnici vam sve pričaju, pitanje je samo „čujete“ li ih dobro, odnosno, želite li čuti ispravnu verziju.
Kada ono što korisnik kaže stavite u kontekst razvoja i bez straha odgovorite kuda se automobil kreće, onda ste spremni. Učio sam od mnogih kolega oko sebe, ali pogled nekih od njih je bio presudan. Samo jedno predavanje i jedna, praktički, vikend-radionica s prof. Barnettom sa Stanford sveučilišta bilo je dovoljno da potvrdimo svoj put. Dobili smo odgovor kako pristupiti problemu, ako ne rješavamo neki globalni problem distruptivnom tehnologijom ili ako nemamo ambiciju širu od naše sredine, onda digitalni razvoj nema smisla. Jer sve već postoji u ovom ili onom obliku.
Kako odabirete ljude s kojima želite raditi? Što Vam je važno kod zaposlenika? Kako izgleda radni dan u Neostaru?
Imam dvije mantre koje ponavljam svim kolegama kod zapošljavanja, a djelomično sam ih usvojio od jednog poznatog košarkaškog trenera:
„Završi utakmicu“ i „Pritisak je privilegija“
Ako ti se dozvoli, nemoj nikada napustiti utakmicu, završi utakmicu i gledaj što je sljedeće ispred tebe. Ovo mi je važna lekcija jer osjećam kako u društvu nestaje strpljenja, pa tako i generacije koje tek započinju svoj radni vijek poprimaju obilježje samog društva.
Druga mantra vezana za pritisak posebno je bitna na našim mediteranskim prostorima jer ako imate ambiciju napraviti nešto šire od vlastite sredine, morate biti svjesni da je u drugim sredinama radna etika visoko na listi prioriteta.
Radni dan u mom slučaju počinje oko 6 ujutro, kada dolazim u Neostar, a završava obično oko 18.00.
Od ideje do realizacije, što je bio najveći izazov na tom putovanju?
Put je bitan, ideju više ne smatram važnom, realizacija je za mene samo točka na putu jer kada radite ovakve stvari, realizacija je točka na kojoj trebate stati i odabrati narednu cestu.
Koji je Vaš automobil snova? Postoji li neki koji biste željeli, a još niste imali prilike voziti?
Imam više automobila snova , ali ako biramo povijesna vozila onda:
Lamborghini miura – hipervozilo povijesti
Citroen DS – limuzina povijesti
Vozila u ovom trenutku :
Bentley Continental GT Mulliner
Na moju sreću, sve sam ih vozio.
Kako provodite slobodno vrijeme? Imate li hobije? Razmišljate li o još nekim neotkrivenim načinima digitalizacije u autoindustriji ili se opuštate tako da o autima i platformama uopće ne mislite?
U slobodno vrijeme, kada nisam tata, pripremam se za svoj prvi Ironman i nadam se da će mi okolnosti dozvoliti da ga i završim.
Kada vas proces distrupcije jednom obuzme, teško da ćete ikad prestati razmišljati o tome kako se svijet može mijenjati i kroz druge industrije, ne samo vašu matičnu. Bitno je da uz promišljanja o industriji razmišljate i o tome kako će to što radite u nekom malom, možda globalno i ne previše važnom dijelu, promijeniti svijet na bolje. Mi smo fer odnos stavili u fokus, pokušavamo okruženje automobila učiniti više fer prema svim korisnicima, a asimetričnost informacija smanjiti na najmanju moguću. I posebno etičnost u tom procesu.
Ne trebaju nam veliki „compliance“ odjeli da bismo znali što je fer i pošteno prema korisniku, to morate nositi u naravi svog proizvoda. Bilo je dosta u prošlosti prigovora globalno na etičnost platformske ekonomije i iskorištavanje radne snage na način koji nije fer. Moje mišljenje je da je to izbor organizacija , a ne nužno poslovnog modela. Ako plaćate porez na drugom mjestu od onog gdje nastaje biznis, ako ignorirate da ste u vlastitom modelu kreirali mogućnosti iskorištavanja radne snage na nepošten način, to više govori o vašoj organizaciji, manje od poslovnom modelu.
Da ne radim to što radim, bio bih….?
Uh, prestar sam za ovaj odgovor.
